Satori
nedjelja, 11.11.2012.
jesenski bluz
Jesen je ove godine i opet dosljedna ženskom rodu: prvo je kasnila pa smo se bućkali u moru sredinom listopada, da bi onda podivljala i poslala vjetar da pomete ulice. A kakav bi to pms bio bez plakanja, ponekad i danima...a onda opet sunce.
Tipično, reći ćete, kako za jesen, tako i za žene. No sigurna sam da se ove godine nešto promijenilo. Mislim da jesen, kao i svi mi, ove godine prolazi kroz neku vrstu preobrazbe. Koleba se između svoje stare uloge čangrizave usidjelice i one samosvjesne žene koja se ne boji pokazati osjećaje i ići za onim što je usrećuje.
A ima razloga za negodovanje. Dok je većina ljudi, nažalost, potpuno nesvjesna opasnosti globalnog zatopljenja, arktički se led topi rekordnom brzinom, a priroda šalje ponekad i smrtonosna upozorenja: sve ekstremnije temperature, razorne oluje, potrese i tsunamije.
Možda mi je tako lakše, ali vjerujem da je sve u svemiru povezano i da za sve postoji razlog. Tako i promjene u svom životu mogu poistovjetiti sa prirodom. Do nedavno je moja svrha bila udovoljavati drugima, kao što Majka Zemlja ugađa svojim stanovnicima. Silom prilika ostala sam sama i iskristalizirale su se MOJE želje i potrebe. Rekla sam zbogom ljudima koji su crpili moju energiju, odlučila se posvetiti svome zdravlju, fizičkom i mentalnom, te se konačno pobuniti protiv svega nametnutog što narušava moju ravnotežu. Nadam se da će i Majka Zemlja (ili sam Svemir) učiniti isto. Priroda se već buni, govori se o smaku svijeta, a ja želim vjerovati da je to tek kraj jednog i početak nekog drugog, života na višoj razini.
